Povijest cresko - lošinjskog arhipelaga
Još su stari Liburni i Rimljani uočili prednosti i prirodne ljepote ovih krajeva.
Tome je najviše pridonio Osorski kanal prokopan od strane Ilira, kojim je plovilo rimsko brodovlje. Romansko stanovništvo naselilo je grad Osor, a ostale predjele Cresa u 7. stoljeću Hrvati.
Manji otok Osor obrastao šumama, korovom i šikarom, brdovit i teško prohodan ostao je nenaseljen te je služio za ispašu stoke osorskih bogataša. Zbog loših uvjeta za stalno obitavanje Hrvati su mu promijenili ime iz Osor u Lošinj.
Prvo veće naselje na otoku Lošinju nastalo je početkom 13.stoljeća, kada se po narodnoj predaji 12 obitelji pod vodstvom Obrada Harnovića naselilo na brdu Sv. Nikola (danas brdo Sv.Ane u Velom Lošinju).
Drugo, tada manje naselje, današnji Mali Lošinj nastalo je krajem 13. stoljeća kada se skupina doseljenika nastanila u današnjoj uvali Sveti Martin.
Otocima su kroz povijest vladale Mletačka Republika, Bizant, do 1918. Austro-Ugarska Monarhija, a 1920. po završetku prvog svjetskog rata dodijeljeni su na upravljanje fašističkoj Italiji do njene kapitulacije 1945. godine kada su vraćeni pod Hrvatsku upravu.
19 st. donosi promjene; stabilnu političku situaciju, status Lošinja kao jakog pomorskog središta i Cresa kao razvijenog poljoprivrednog područja. 1852. godine pomorski kapetan Antonio Baričević započeo je izgradnju brodogradilišta u Velom Lošinju i u tu svrhu proširio luku Rovensku te 1856. izgradio veliki lukobran, kojem je kamen temeljac postavio nadvojvoda Maksimilijan, mlađi brat cara Franje Josipa I.
1868. godine Mali Lošinj doživljava svoj vrhunac i s 11 brodogradilišta postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu. Razvojno otoci započinju stagnirati nakon pronalaska parnog stroja, a pojavom peronospore, bolesti vinove loze, dolazi do naglog raseljavanja stanovništva, najčešće u Ameriku.
Blaga klima, bogata flora otoka, te izuzetna kvaliteta zraka s velikim količinama morskog aerosola, osigurali su 1892. Lošinju status klimatskog lječilišta, a 1893. Spiridon Gopčević otvara prvu zvjezdarnicu na Jadranu i pokreće prvi astronomski časopis.